Dana 10. travnja ove godine preminuo je naš prijatelj Bruce Baillie. Svijet je izgubio redatelja koji se konsenzusom smatra majstorom 16-milimetarskog autorskog filma, čiji se lirski radovi identificiraju s kalifornijskom kontrakulturom 60-ih godina 20. stoljeća. Studenti splitske Akademije na predavanjima u pravilu analiziraju njegove radove, a Ivan Martinac, jedan od ključnih autora hrvatske avangardne filmske scene posvetio je svoj dugometražni film Kuća na pijesku upravo Baillievom kratkom filmu Misa za narod Sioux.

Baillie je zajedno s Chickom Strandom 1961. osnovao Canyon Cinema, vrlo plodnu distribucijsku kuću aktivnu na području zaljeva San Francisco, koja je doslovno izrasla od projekcija u dvorištu iza kuće do Kinoteke San Fransica. Baiile se smatra začetnikom američkog avangardnog filma, zajedno s Jonasom Mekasom, Stanom Brakhageom, Kennethom Angerom i Jackom Smithom. Najpoznatiji je po 16-mm eksperimentalnim dokumentarnim filmovima snimljenima tijekom 60-ih i 70-ih, kratkim radovima koji reinterpretiraju američke pejzaže korištenjem formalnih inventivnih tehnika.

Rođen je 1931. u gradu in Aberdeen, Južna Dakota, i izobrazbu je stekao na Sveučilištu u Minnesoti, Sveučilištu Berkeley i na London School of Film Technique. Filmom se bavi od 1961. godine, a poznati su mu radovi iz tog vremena On Sundays, The Gymnasts i trominutni „filmski haiku“ pod naslovom Mr. Hayashi, crno-bijeli film koji prati japanskog vrtlara dok obavlja svoj posao. Ovaj je rad korišten kao svojevrsni oglas za filmsko društvo Canyon Cinema, kojeg je Baillie suosnivač. Prirodan i intiman pristup koji Baillie koristi u filmu Mr. Hayashi karakterističan je za njegov rad, a posebice za jedno od njegovih snažnijih djela, Mass for the Dakota Sioux (1963-1964). Iako se u filmu koristi kompleksni filmski izraz, prisutan na nekoliko razina, uz tajanstvenu zvučnu podlogu avangardnog umjetnika Gordona Mumme, svejedno uspijeva zadržati iskrenost i duboki empatički odraz stvarnog života ljudi koji žive u rodnoj državi redatelja. Inovativni radovi Brucea Baillia privlače pozornost gledatelja svojim elokventnim i bogatim slikovnim izričajem, iskrenim humanizmom i posvećenosti subjektu izraženom kroz lirski senzibilitet.

Bogatstvo vizualnog važna je značajka i ostalih Baillievih radova iz 60-ih godina, poput filmova Quixote (1964-1965, rev. 1967, 45 min.), Castro Street (1966) i Tung (1966, 5 min.), u kojima se često primjenjuje tehnika kombiniranja boje i crno-bijelih pozitiva i negativa. Konceptualni kontrast izražen je u strukturalnim studijama All My Life (1966, 3 min.) i Still Life (1966, 2 min.). Poznatiji su mu radovi iz 70-ih i 80-ih Quick Billy (1967-1970, 60 min.), Roslyn Romance (Is It Really True?) (1971-1984) i The Cardinal’s Visit (1981-1986). U video formatu su snimljeni radovi The P-38 Pilot (1990) i Commute (1995, 60 min.).

“Ever Westward, Eternal Rider” („Kreni prema zapadu, vječni jahaču“) rečenica je s posljednjeg kadra njegova najdužeg filma Quick Billy, kojom je ispisao vlastiti epitaf.

Prigodna projekcija:

Mass for the Dakota Sioux, 1964, 20′

Tung, 1966, 5′

Castro Street, 1966, 10′

All My Life, 1966, 2’40”