Ja sam čovjek od riječi, svijet odnosno stvarnost doživljam i izražavam verbalno, kroz jezik, upotrebljavajući riječi, rečenice, pričajući, čitajući, a ponekad znam i napisati priče, oblikovati ih u zbirke ili romane. Kažu da je sve na svijetu povezano nekom pričom, samo je pitanje vidiš li ih ili ne vidiš. Ja, osobno, vidim tisuće priča, za mene je sve priča, čitav svemir i naše postojanje su mi priča, ili roman koji još uvijek pišemo. Znam kako bih ga ispričao ili bar znam kako to pokušati, ali nemam pojma kako bih to što bih eventualno napisao pretočio u sliku, odnosno film. Jednostavno ne znam, niti me zanima to učiniti, ali to ne znači da ne bih volio vidjeti kako to netko drugi radi. Ja filmove volim gledati, a ne stvarati. Ja sam čovjek od riječi i kad putujem, sa putovanja ne donosim slike, fotografije ili filmove, nego priče, samo što neke zapišem, neke ne. No ipak, prilikom jednog od mojih najboljih putovanja napravio sam, odnosno pomogao u stvaranju, jednog dokumentarnog filma: “From Tokyo to The Morava River”, japanskog redatelja i mog dragog prijatelja Mokua Teraoke, redatelja koji putuje kao nomad i snima filmove. Taj njegov film je djelo koje vizualno prikazuje njegovu priču o svom susretu s “našim krajevima”. I nije loš, uistinu. Ja sam, pak, napisao roman. Nije ni on loš. Vjerujte mi. Jer ja sam čovjek od riječi.